28. listopada otvorena je izložba likovnih radova naše učenice VI. razreda Ančice Katunarić Raić u prostorima Gradske knjižnice „Ksaver Šandor Gjalski“ Zabok pod nazivom „U svijetu životinja i ljudi“. Izložba je otvorena u sklopu događanja povodom „Mjeseca hrvatske knjige“ te je izložbom ujedno otvoren i nov izlagački prostor koji je službeno otvorio gospodin Josip Horvatin, predsjednik Gradskoga vijeća grada Zaboka. Za glazbeni su se dio programa pobrinule sestre Petra i Paula Ljubić te Ančičina seka Roza i brat Medo.
Izložbu je organizirala Ančičina razrednica i učiteljica hrvatskoga jezika Gordana Bartol, a stručan je ostvrt na likovne radove dala učiteljica likovne kulture Božena Lacković. Izložba je otvorena do 28. 11. Program otvorenja izložbe moderirala je učiteljica Gordana, a o Ančici je rekla sljedeće:
„O Ančici sam načula ponešto još dok je bila učenica u nižim razredima. Bile su to rečenice: ‘Ona je posebna. Ančica je drugačija. Talentirana je. Lijepo crta i slika…’ A upoznala sam je na jednoj radionici koju sam održala u tada trećem razredu. Uočila sam sitnu djevojčicu duge kose koja strpljivo i s toliko pomnosti radi na oblikovanju košarice. Pomislila sam kako je to rijetkost jer suvremena su djeca često nestrpljiva i žele sve na brzinu. Tada sam od njezine učiteljice Ivane čula zanimljive detalje. Pomislila sam kako bi bilo važno poticati takav rad i dati joj vjetar u leđa. U tom je trenutku nastao dogovor između učiteljice Ivane i mene. Počele smo zajedničkim trudom promovirati rad Ančice, a sve je postalo ozbiljnije i intenzivnije kada sam joj postala razrednica u 5. razredu. Što reći o Ančici? Usudila sam se preuzeti riječi koje je napisala njezina mama Ana na facebook profilu:
Izložbu je organizirala Ančičina razrednica i učiteljica hrvatskoga jezika Gordana Bartol, a stručan je ostvrt na likovne radove dala učiteljica likovne kulture Božena Lacković. Izložba je otvorena do 28. 11. Program otvorenja izložbe moderirala je učiteljica Gordana, a o Ančici je rekla sljedeće:
„O Ančici sam načula ponešto još dok je bila učenica u nižim razredima. Bile su to rečenice: ‘Ona je posebna. Ančica je drugačija. Talentirana je. Lijepo crta i slika…’ A upoznala sam je na jednoj radionici koju sam održala u tada trećem razredu. Uočila sam sitnu djevojčicu duge kose koja strpljivo i s toliko pomnosti radi na oblikovanju košarice. Pomislila sam kako je to rijetkost jer suvremena su djeca često nestrpljiva i žele sve na brzinu. Tada sam od njezine učiteljice Ivane čula zanimljive detalje. Pomislila sam kako bi bilo važno poticati takav rad i dati joj vjetar u leđa. U tom je trenutku nastao dogovor između učiteljice Ivane i mene. Počele smo zajedničkim trudom promovirati rad Ančice, a sve je postalo ozbiljnije i intenzivnije kada sam joj postala razrednica u 5. razredu. Što reći o Ančici? Usudila sam se preuzeti riječi koje je napisala njezina mama Ana na facebook profilu:
‘Ančičina je karijera počela kad je imala dvije godine. Već je tada je neumorno crtala, a onda je svoje umjetnine izlagala po zidovima kuće i namještaju. Kad je krenula u školu malo po malo prekrivala je i zidove učionice, a njena joj je tadašnja učiteljica Ivana Šimunić Krklec toplog srca i raširenih ruku ustupila mjesto i pažnju. Ona je Ančicu prva prezentirala i proširila glas o maloj umjetnici. Kada zidovi razreda nisu više imali gdje ugostiti rijeku radova, jer kreativnost nema granica, a znatiželjne publike je bilo sve više, krenula je čarolija. Prvu je izložbu Ančica postavila u školi. Bila je učenica trećega razreda. Ta je mala izložba bila uvod u veće i velike izložbe koje su uslijedile: u prostoru Gradske knjižnice u Zaboku, zatim divna izložba u gradskoj knjižnici u Krapini, a dvaput je izlagala u svom Desiniću u rodnoj kući Đura Prejca, pa opet dvaput u najdražoj školi. Ančica iza sebe ima tri izložbice u prostorima školu te četiri u gore navedenim izložbenim prostorima, a upravo se bliži još jedna u divnom Zaboku.’
Hvala Gradskoj knjižnici „Ksaver Šandor Gjalski“ Zabok na prostoru i podršci. Veselimo se novim suradnjama!
